U novu godinu sa novim vrijednostima
Moj cilj za 2023. je da postignem sve one koje sam postavila za 2022. a koje je trebalo da realizujem do kraja 2021. pošto sam još krajem 2020. sebi svečano obećala da ću ih sigurno postići jer sam ih detaljno isplanirala 2019. godine...
Koliko vas se prepoznalo? Koliko nas tokom prednovogodišnjeg uzbuđenja, dok jurcamo po okićenim prodavnicama tražeći poklone i kupus za sarmu, neprimijetno uletjevši u sindrom „novi početak“, obećava sebi kako će sa prvim januarom sve biti drugačije...
Nova godina će biti bolja, donijeće nove prilike koje neću propustiti, neću odustati od svog plana da izgubim bar deset kila do ljeta, manje ću piti, prestaću da pušim, sigurno ću ispratiti koncerte i pozorišne predstave, neću provoditi vrijeme ispred TV-a, završiću doktorat, promijeniću posao, definitivno uštedjeti novac za fantastično ljetovanje ili putovanje u Rim... Sve ću to, evo stvarno se obavezujem dok sjeckam krastavčiće za rusku salatu. Došao je prvi januar, gledamo novogodišnji koncert, liječimo mamurluk, pripremamo torbu za teretanu, zapisujemo ciljeve, razrađujemo strategiju, energija je na visokom nivou… Kao zapeta puška ulazimo u treći, peti, pa sedmi januar, energija nas i dalje nosi, radosno čekiramo stavke sa „to do” liste, gle kako smo uspješni…
Počinje posao, razvozimo djecu po školama i sportićima, uveče kuvamo za sledeću nedjelju prekorijevajući sebe što nismo ispoštovali odluku da ćemo jesti svježe i sa puno salate, drijemamo uspavljujući dijete i shvatamo kako smo danas zaboravili da odemo u teretanu… Sjutradan se trudimo da nadoknadimo. Tako stižemo do 15. januara, pa dolazi februar, mart… Neki će ovakav tempo izdržati do proljeća, a samo desetak posto do kraja decembra. Onih preostalih 90% će u sebi govoriti „koji sam ja luzer”, „nikada neću uspjeti”, „ne vrijedi ni da planiram kad nikad ne uspijevam da realizujem svoje planove”…
Često se pitamo zašto je to tako i gotovo redovno, prvi odgovor je ono čuveno „nemam vremena”, a potom da nemamo „karakter” ili volju i disciplinu. Ovo je samo donekle tačno. Formula: ciljevi + motivacija + pritisnem sebe da ih postižem (zato što moram) + akcija = rezultat, ne funkcioniše baš uvijek. Ljudi smo, pobogu, satkani od uspona i padova.
Evo šta se u stvari dogodilo – odabrali ste veliki broj, vjerovatno, nerealističnih ciljeva ne znajući zašto uopšte ka njima stremite. Jednostavno rečeno, prevarili ste se da jabuku možete pojesti u jednom zalogaju (i ne samo jednu nego punu korpu), a i niste se zapitali zašto baš jabuka.
Drugo, pogrešno ste uvjerili sebe da se ljudi rađaju sa „karakterom” i disciplinovani a vi, eto, niste. I da ćete ako sebe snažno pritisnete sigurno uspjeti da ostvarite zacrtano.
Treće, osjećanja poput krivice, stida i strepnje su negativni motivatori i u suštini nas, vremenom, odvrate od realizacije zadataka, naprosto zato što niko ne voli da se osjeća loše.
Dobra vijest je da to može vrlo lako da se promijeni i da, kada 31. decembra budemo sumirali godinu, lista ciljeva bude ispunjena. Da, dobro ste pročitali.
Najprije krenite od vrijednosti – kako želite da živite, šta mislite da je važno i zašto. Tek tada formulišite listu životnih ciljeva. Oni su svetionici ka kojima ćete se kretati i vući će vas na akciju. Iz vrijednosti će proisteći cilj, a iz cilja zadaci – male akcije za svaki ili svaki drugi dan. Mravlji koraci koji djeluju kao da ne možemo jer su teški i zahtijevaju mnogo vremena.
Ako ponavljamo prvi mravlji korak više puta, stvorićemo naviku. Kada stvorimo naviku, sami ćemo, po inerciji nastaviti da radimo to što smo zacrtali. Zadovoljstvo će nam stvoriti motivaciju i još snažniju želju da uvedemo sledeću malu promjenu.
Djeluje kao da je formula koja češće pali u stvari: vrijednost + želja + akcija + inspiracija + motivacija. Šta je rezultat? Rezultat je stvorena navika. A niz malih akcija koje su postale navika su zapravo disciplina. Sledeće što se gotovo spontano desi je, u nedostatku bolje riječi, „gomilanje” dobrih navika kojih se bez prisiljavanja i muke pridržavamo, ne samo ove godine nego zauvijek. Zašto? Zato što nam prija i zato što odgovara našim vrijednostima.
Ako bismo se vratili na priču od deset kila, nećete se mučiti da izbacite hranu koja goji, nego ćete razviti ukus za kvalitetnu hranu, a kretaćete se zato što u tome uživate. Ishod neće biti „bikini do ljeta” nego ćete hronično biti koliko god je moguće zdravi i fit. Tako je i sa ostalim ciljevima koje iz godine u godinu prepisujemo.
Ekipa portala prekoveze.me vam želi da u novoj godini imate želju, a onda i hrabrost i volju da postavite svoje vrijednosti i ostvarite zacrtane ciljeve.