Pripravnik prekoveze.me
Pripravnik prekoveze.me
Moje ime je Merima, imam 25 godina i po struci sam psihološkinja. Tek što sam završila fakultet susrela sam se sa odabirom svog prvog radnog mjesta. Svuda oko sebe sam slušala (uglavnom loša) iskustva ljudi u vezi sa pripravničkim stažom u Crnoj Gori. „Ja nijesam ništa radio“, „To je sve samo ne novinarstvo“, „Rekli su mi da ne moram da dolazim uopšte“, „Završila sam fakultet da bih sad prodavala telefone“, „Rekli su mi da ću početi u maju ako otvore pravnu službu“ itd. Bila sam obeshrabrena, uplašena. Ne znajući što me čeka, nadala sam se nečem lijepom iščekujući listu poslodavaca koju će mi sistem predložiti. Kada je lista izašla ispred mene se našlo osamdeset poslodavaca kod kojih sam mogla odraditi pripravnički staž. Uprava policije, SAJ, bolnica, domovi zdravlja, zatvor, škole, vrtići, odjeljenje za krvne delikte i nasilje u porodici, forenzički centar, NVO sektor, privatne firme... Predamnom je bio težak zadatak.
Psihologija je veoma široka i maltene svuda primjenjiva nauka. Nakon početnog maštanja i zamišljanja sebe kao forenzičkog psihologa, predavača u gimnaziji, psihologa u domu zdravlja, stručnog lica u zatvoru, shvatila sam da to nažalost trenutno nema nikakvog smisla u našoj sredini i da time samo maskiram svoj strah od nepoznatog i dajem sebi više vremena za razmišljanje. Vidjevši da to tako neće ići, odlučila sam da idem sistemom eliminacije. Mnogo je važnije da obezbijedim sebi ulaz u neku firmu nego da imam atraktivnu titulu nepunih godinu dana i da nakon toga sjedim kući. I onako sam na početku karijere, tek počinjem da se tražim. Na taj način sam svela listu na 7 potrebnih poslodavaca, trebalo ih je samo poređati po prioritetima. Među njima se našao i WEON. Obzirom na to da ranije nijesam čula za tu kompaniju, odlučila sam da malo istražim. Odmah po ulasku na sajt shvatila sam da je u vlasništvu te firme portal za zapošljavanje prekoveze.me. Poslala sam im e-mail kako bih dobila više informacija i već istog dana sam dobila odgovor od današnje koleginice. Uvjerila sam se da ažuran tim ljudi stoji iza svega toga i rekla sebi što da ne, i onako ću biti samo 9 mjeseci tamo u slučaju da mi se ne svidi.
Već u decembru sam posjetila svoje buduće radno mjesto. Primijetila sam da ljudi koji tamo rade čine dobar tim i da ravnopravno dijele zadatke. Od početka su me uključivali u većinu stvari, cijeneći moje mišljenje, iako su znali da nemam ni dana radnog iskustva. Iako je bilo planirano da se tokom boravka u toj firmi osposobim kao regruter, prvi moj zadatak je bio savladati administraciju portala prekoveze.me. Sve je počelo sa upoznavanjem samog softvera, pretraživanjem baze, dok nisam naučila da samostalno kreiram različite tipove oglasa. Prvih par mjeseci sam odgovarala na upite korisnika portala i rješavala njihove probleme dok sam uporedo išla sa koleginicama na intervjue i učila da prepoznam adekvatne kandidate za određene pozicije. Rad na portalu mi je umnogome olakšao potragu za kandidatima, jer sam naučila kako da brzo i efikasno koristim sve mogućnosti koje on pruža. Najveće otkriće mi je bila upravo činjenica da portal korisnicima ne nudi samo mogućnost konkurisanja na oglase, već da samom registracijom korisnici postaju dio baze koju regruteri prvo pretražuju kada traže kandidate za određenu poziciju.
Poslije par mjeseci sam stekla dovoljno iskustva da samostalno vodim projekte. Tek sam tada shvatila suštinski značaj kontakta sa korisnicima portala. Tražeći sobaricu za prestižni hotel, sjetila sam se cure koja me ranije zvala da me pita kako da ažurira svoje radno iskustvo i koja je u razgovoru spomenula da je radila sezonski upravo kao sobarica. Svaki projekat je postao zagonetka koju je trebalo riješiti i zato sam zavoljela svoj posao. Intervjui koji se sprovode su bazirani na kompetencijama i procjena kandidata na osnovu njih je dio posla koji najviše volim. Omogućuju da kroz niz situacionih pitanja otkrijemo kandidatove jače strane kao i ono u čemu je slabiji. Na taj način je i objektivnost intervjua veća.
Sada, kada se moja praksa privodi kraju, mogu da zaključim da je veoma dobro što je ovo moje prvo radno iskustvo. Kao neko ko je prije svog „pravog“ intervjua za posao vodio na desetine istih, moći ću bolje da se pripremim za sve što tržište rada iziskuje. Uz to, upoznala sam mnogo ljudi, što je meni kao psihologu svakako najinteresantniji dio posla. Naučila sam da pravilno pišem CV, shvatila šta obavezno moram istaći, a šta nužno treba da preskočim. Suština je pisati ga iskreno, jer ćemo na poslijetku pričati sa nekim o svemu navedenom i poželjno je izbjeći crvenjenje nastalo uslijed „napumpanih“ vještina. Shvatila sam da nikako ne treba da se prijavljujem na radna mjesta za koja nijesam kvalifikovana jer time samo gubim svoje i vrijeme regrutera zaduženog za taj proces. Naučila sam da treba blagovremeno ažurirati biografiju jer ono neunešeno radno mjesto koje odlučimo da objasnimo na razgovoru, može doprinijeti da do razgovora uopšte ne dođe (regruteri nijesu vidovita bića i nikako ne mogu znati da ste kao student kratko radili upravo posao za koji se prijavljujete osim ako to ne naznačite u biografiji). Shvatila sam da ne pojaviti se na intervju u zakazano vrijeme izgleda još gore nego što sam mogla da zamislim. Ne činite to nikad! Ipak je neko izdvojio vrijeme za Vas. U najgoru ruku pozovite čim saznate da nećete moći da dođete ili da ta ponuda ipak nije za Vas. Budite iskreni, ljudi cijene iskrenost. A i nijeste svjesni da 90% kandidata bira iste izgovore prilikom otkazivanja intervjua. Ukoliko ne vidite sebe na nekom radnom mjestu, recite to otvoreno. Na taj način ćete pomoći i regruteru jer će tako znati za koje poslove da Vas zove sljedeći put, a koje da preskoči. Prije će Vas staviti na crnu listu ukoliko jednom ne dođete na zakazani intervju, nego ukoliko 3 puta kažete da neki poslovi prosto nijesu za Vas.
Svim pripravnicima koji uskoro postaju dio Vladinog programa stručnog osposobljavanja savjetujem da odabir poslodavca ne shvate olako, već da istraže o kompanijama koje im se nude. Razmislite o tome da li sebe možete da vidite u nekom timu, a ukoliko ne znate čime se oni bave kontaktirajte ih. Tako ćete izbjeći neprijatna iznenađenja, ili ćete ih barem smanjiti na minimum. Procijenite kod kojih poslodavaca ćete stvarno raditi, a kod kojih kuvati kafe zaposlenima. Iako možda nije usko vezano za struku, isplatljivije Vam je da steknete bilo kakvo radno iskustvo, nego da unesete u CV stavku i da se crvenite sjutra pred budućim poslodavcem kada postavi pitanje „Šta ste radili na prethodnom radnom mjestu?“. Radite sve što se od Vas zahtijeva i tražite još. Jedino tako ćete se izboriti na tržištu rada kad nemate radnog iskustva. Ne očekujte odmah direktorsku fotelju, niža pozicija u nekoj firmi Vam može pružiti mogućnost da se poslodavcu dopadne Vaš način rada i da Vam ponudi neko bolje mjesto u istoj firmi. Kad zaškripi tješite se činjenicom da ste tu 9 mjeseci, ali se trudite da Vas zadrže i duže ako Vam se svidi. I ne zaboravite da naoštrite sva čula, jer nikada ne znate koji splet okolnosti će biti povoljan po Vas.