www.prekoveze.me

           Vrijeme zapošljavanja od završetka školovanja do penzije u jednoj firmi odavno je prošlo. Većina ljudi danas mijenja posao češće nego prije, neki žele, neki moraju, ali jedno je svima zajedničko – odlaze.

           A odlasci nisu laki. Nikada ni neće biti. A upravo to kako odlazimo, govori o nama, ne kao radnicima, već kao ljudima.

           Kako će izgledati rastanak zavisi od mnogo faktora – situacije, šefa, okolnosti… Ukoliko želite da odete zato što niste zadovoljni odnosima u timu i, generalno, međuljudskim odnosima, može da se desi da vam se javi želja da pojedinim osobama kažete nešto što ste možda prećutali dok ste bili zaposleni. Da im sve saspete u lice. Zašto to nije dobro? Pa, realno, pubertet ste odavno prerasli, i trebalo bi da ste dovoljno sazreli da izbjegavate takve situacije, jer kada malo bolje razmislite, one vam ništa pozitivno neće donijeti. Ako mislite da ćete se bolje osjećati… možda samo u tom trenutku. Onda nastupa kajanje.

           Umjesto toga, recite samom sebi: “Ja sam dama/džentlmen, zrela sam osoba i tako ću se i ponašati”. Ponovite to sebi nekoliko puta. Svaki put kada vas obuzme unutrašnji monolog pun bijesa i gorčine. Ako ne radi, lupite se po obrazu. Bolje i to nego da se sjutra kajete zbog izgovorenih riječi, da okrećete ili spuštate glavu kada na ulici sretnete bivše saradnike ili da vaš ispad dođe do novog poslodavca, što složićete se, nije baš najbolja preporuka.

           Ako uspijete onda postoji nekoliko stvari koje treba da uradite prije nego što kažete “zbogom”. Ako ne, onda je za vas ovaj tekst završen.

Recite na vrijeme šta namjeravate

           Ako ste odlučili da odete, korektno je da kažete bar dvije nedjelje do mjesec dana ranije. To nekada nije pitanje lijepog vaspitanja ili pažnje koju treba da ukažete ljudima sa kojima ste radili, već je možda predviđeno ugovorom koji ste potpisali, tako da obratite pažnju i na to.

Ostavku dajte lično

           Kako smo se svi više puta uvjerili da je ovaj svijet mali, velika je vjerovatnoća da vaš budući poslodavac zatraži mišljenje vašeg bivšeg šefa o vama. Zamislite šta će nadređeni nove firme misliti o vama kad sazna da ste samo poslali mail, ostavili ostavku na stolu, bez razgovora, bez komunikacije ili još gore, da se samo jednog dana niste pojavili na poslu. Ne samo što ne zvuči lijepo, već u novu firmu ulazite sa reputacijom neodgovorne, nevaspitane i nekorektne osobe. Dakle, uvijek, ali uvijek je bolje da ostavku dajete lično, sem ako poslodavac ne živi na drugom kraju svijeta, što je malo vjerovatno.
Kada saopštavate svoju odluku šefu, ne budite osoba koju će zažaliti što su ikada zaposlili. Budite radnik kojeg bi rado zadržali u kolektivu. Jer, ono što radite najglasnije govori o vama.

Odlazni intervju obavite odmjereno

           Ukoliko se desi da imate odlazni intervju sa nekim iz odsjeka za ljudske resurse, nema potrebe da to shvatite kao priliku da “otvorite dušu” i izjadate se svom kolegi kako su svi loši i kako ništa ne valja. Šta god da je razlog vašeg odlaska iz firme, ovo je situacija u kojoj treba da budete diplomatični i navedete svoje razloge za odlazak na umjeren način. Ukoliko ste našli novi posao, možete da kažete da ste drugi posao prepoznali kao nastavak svog profesionalnog napredovanja.
A, ako je razlog odlaska loš odnos sa kolegama, onda postojeći kolektiv predočite kao mjesto koje više nije optimalno za vaš dalji napredak u karijeri.
Naravno, ne morate da lažete, možete da navedete ono što bi moglo da se koriguje za ubuduće i tako budete konstruktivni, ali jedno zapamtite, niste sa drugaricom na kafi i ne ogovarate bivšeg momka.

Iza sebe ostavite red i uputite kolege u posao

           Ok, možda biste najradije pobjegli iz te kancelarije, na poslu koji više ne želite da radite. Ali, zapamtite – na muci se poznaju junaci, i zato izdržite još taj kratak period, završite šta treba i svojim kolegama budite na raspolaganju za sva pitanja prije nego što odete. Možete čak da budete tako divni i zapišete sve šta je možda ostalo nedovršeno i šta bi bilo dobro završiti u narednom periodu kako bi se poslovanje nastavilo po planu i neometano.

            Većina ovoga bi trebalo da se podrazumijeva, ako ste ozbiljni u svom poslu. Nije lako otići, ali je još teže ostati tamo gdje se više ne osjećaš kao da pripadaš. Zato budite iskreni prema sebi i ne činite drugima ono što ne biste željeli da učine vama.

            E da, srećno!

„Ne volim januar, ni bijele zimske vragove…“, kultni stihovi Panonskog mornara mnogima, koji su se poslije praznične euforije vratili u svakodnevicu,  ovih dana su lajt motiv. Januar odavno slovi za najdepresivniji i najduži mjesec, ali te epitete nosi jer dolazi poslije euforičnog i šljaštećeg decembra.

Što smo slavili, prošlo je – a sad svi na svoje radne zadatke.

Postodmorna depresija, kako pokazuju istraživanja, javlja se kod oko 80 odsto ljudi koji se vrate sa odmora. Povratak sa odmora za neke je „kraj života“, a većina osjeća besmisao, koncentracija gotovo i da ne postoji, ne postoji volja za nove izazove, svi se još uhodavaju… Poslije perioda hiperaktivnosti dolazi vrijeme pasivnosti.  Ali, život nisu praznici i godišnji odmor, upozoravaju stručnjaci koji se u praksi susrijeću i sa slučajevima da ljudi prvi radni dan dočekuju s grčem u stomaku, koji se ponekad manifestuje i povraćanjem. Stručnjaci isto tako poručuju da je termin depresija previše jak za letargiju, apatiju i potištenost koju veliki broj ljudi osjeća kada treba da se vrati na posao i svakodnevnim obavezama.

Zato, ne odugovlačite. Što prije se vratite u realnost i za posao počnite da se pripremate dan ili dva ranije. Kao nekada kada ste polazili u školu. Napravite plan rada, naravno koliko je moguće, smislite šta ćete obući, kako ćete organizovati vrijeme i porodične obaveze. Kada o svemu tome razmišljate neko vrijeme, neće biti toliki šok kada zazvoni sat prvog radnog dana.

Na poslu će vas sačekati ono što ste ostavili krajem minule godine. Ako ste uspjeli sve da završite, super, ako pak niste, ne treba da brinete, jer je januar generalno sporiji mjesec za mnoge djelatnosti, tako da ćete imati prostora da okončate sve što vas čeka.  Euforije biti neće, da se ne lažemo, ali i smirenom tempu rada ima nešto dobro.  Vrijeme bez tenzija iskoristite za planiranje, postavite malo dugoročnije ciljeve, razgovarajte sa kolegama, sredite radni prostor, pomozite nekome kome je potrebna pomoć ili se prijavite na kurs ili edukaciju… Dan po dan i pregazićemo januar.

Ukoliko pak ne uspijete da se oduprete osjećaju nelagode prilikom odlaska na posao, onda nisu problem praznici, već sam posao.

        Moj cilj za 2023. je da postignem sve one koje sam postavila za 2022. a koje je trebalo da realizujem do kraja 2021. pošto sam još krajem 2020. sebi svečano obećala da ću ih sigurno postići jer sam ih detaljno isplanirala 2019. godine…

        Koliko vas se prepoznalo? Koliko nas tokom prednovogodišnjeg uzbuđenja, dok jurcamo po okićenim prodavnicama tražeći poklone i kupus za sarmu, neprimijetno uletjevši u sindrom „novi početak“, obećava sebi kako će sa prvim januarom sve biti drugačije…

        Nova godina će biti bolja, donijeće nove prilike koje neću propustiti, neću odustati od svog plana da izgubim bar deset kila do ljeta, manje ću piti, prestaću da pušim, sigurno ću ispratiti koncerte i pozorišne predstave, neću provoditi  vrijeme ispred TV-a, završiću doktorat, promijeniću posao, definitivno uštedjeti novac za fantastično ljetovanje ili putovanje u Rim… Sve ću to, evo stvarno se obavezujem dok sjeckam krastavčiće za rusku salatu. Došao je prvi januar, gledamo novogodišnji koncert, liječimo mamurluk, pripremamo torbu za teretanu, zapisujemo ciljeve, razrađujemo strategiju, energija je na visokom nivou… Kao zapeta puška ulazimo u treći, peti, pa sedmi januar, energija nas i dalje nosi, radosno čekiramo stavke sa „to do” liste, gle kako smo uspješni…

        Počinje posao, razvozimo djecu po školama i sportićima, uveče kuvamo za sledeću nedjelju prekorijevajući sebe što nismo ispoštovali odluku da ćemo jesti svježe i sa puno salate, drijemamo uspavljujući dijete i shvatamo kako smo danas zaboravili da odemo u teretanu… Sjutradan se trudimo da nadoknadimo. Tako stižemo do 15. januara, pa dolazi februar, mart… Neki će ovakav tempo izdržati do proljeća, a samo desetak posto do kraja decembra. Onih preostalih 90% će u sebi govoriti „koji sam ja luzer”, „nikada neću uspjeti”, „ne vrijedi ni da planiram kad nikad ne uspijevam da realizujem svoje planove”…

        Često se pitamo zašto je to tako i gotovo redovno, prvi odgovor je ono čuveno „nemam vremena”, a potom da nemamo „karakter” ili volju i disciplinu. Ovo je samo donekle tačno. Formula: ciljevi + motivacija + pritisnem sebe da ih postižem (zato što moram) + akcija = rezultat, ne funkcioniše baš uvijek. Ljudi smo, pobogu, satkani od uspona i padova.

        Evo šta se u stvari dogodilo – odabrali ste veliki broj, vjerovatno, nerealističnih ciljeva ne znajući zašto uopšte ka njima stremite. Jednostavno rečeno, prevarili ste se da jabuku možete pojesti u jednom zalogaju (i ne samo jednu nego punu korpu), a i niste se zapitali zašto baš jabuka.

        Drugo, pogrešno ste uvjerili sebe da se ljudi rađaju sa „karakterom” i disciplinovani a vi, eto, niste. I da ćete ako sebe snažno pritisnete sigurno uspjeti da ostvarite zacrtano.

        Treće, osjećanja poput krivice, stida i strepnje su negativni motivatori i u suštini nas, vremenom, odvrate od realizacije zadataka, naprosto zato što niko ne voli da se osjeća loše.

        Dobra vijest je da to može vrlo lako da se promijeni i da, kada 31. decembra budemo sumirali godinu, lista ciljeva bude ispunjena. Da, dobro ste pročitali.

        Najprije krenite od vrijednosti – kako želite da živite, šta mislite da je važno i zašto. Tek tada formulišite listu životnih ciljeva. Oni su svetionici ka kojima ćete se kretati i vući će vas na akciju. Iz vrijednosti će proisteći cilj, a iz cilja zadaci – male akcije za svaki ili svaki drugi dan. Mravlji koraci koji djeluju kao da ne možemo jer su teški i zahtijevaju mnogo vremena.

        Ako ponavljamo prvi mravlji korak više puta, stvorićemo naviku. Kada stvorimo naviku, sami ćemo, po inerciji nastaviti da radimo to što smo zacrtali. Zadovoljstvo će nam stvoriti motivaciju i još snažniju želju da uvedemo sledeću malu promjenu.

        Djeluje kao da je formula koja češće pali u stvari: vrijednost + želja + akcija + inspiracija + motivacija. Šta je rezultat? Rezultat je stvorena navika. A niz malih akcija koje su postale navika su zapravo disciplina. Sledeće što se gotovo spontano desi je, u nedostatku bolje riječi, „gomilanje” dobrih navika kojih se bez prisiljavanja i muke pridržavamo, ne samo ove godine nego zauvijek. Zašto? Zato što nam prija i zato što odgovara našim vrijednostima.

        Ako bismo se vratili na priču od deset kila, nećete se mučiti da izbacite hranu koja goji, nego ćete razviti ukus za kvalitetnu hranu, a kretaćete se zato što u tome uživate. Ishod neće biti „bikini do ljeta” nego ćete hronično biti koliko god je moguće zdravi i fit. Tako je i sa ostalim ciljevima koje iz godine u godinu prepisujemo.

        Ekipa portala prekoveze.me vam želi da u novoj godini imate želju, a onda i hrabrost i volju da postavite svoje vrijednosti i ostvarite zacrtane ciljeve. 

Prije nego što bilo šta počnemo na ovu temu, naglašavamo da godine starosti ne bi smjele da budu najvažniji uslov za zapošljavanje. Sposobnost i motivacija kandidata ne zavise od njihovih godina, a da li će zaposliti starijeg iskusnog radnika ili mladu osobu koja tek treba da počne da gradi svoje radno iskustvo, zavisi od specifičnih  potreba poslodavca.

Međutim, ukoliko se poslodavac odluči za mlađeg kandidata, iza te odluke treba da stoje čvrsti argumenti, a ne datum rođenja.

Evo nekih od njih:

Priliv svježine i novih ideja

Mladi obično donose nove ideje i drugačije perspektive. Ako su dobili priliku za svoj prvi posao, biće puni entuzijazma i motivacije za rad. Njihova percepcija i nove ideje mogu proširiti mogućnosti i stvoriti bolje vizije u poslovanju. A jednom kad imate viziju, imate moć da promijenite stvari u tom smjeru.

 Dobro se snalaze u IT svijetu

Potpuno nezavisno od radnog iskustva, mladi unose tehnološke novine i s lakoćom se nose s brzim promjenama u svijetu informacionih tehnologija. Kako poslovni svijet uglavnom želi da učini što više sa što manje alata i za kraće vrijeme, dobro razumijevanje tehnologije jedan je od ključeva napretka.

Jasno razumiju nove marketinške metode i komunikaciju

Mladi pomažu kompanijama da usvoje nove načine komuniciranja, marketinga i organizovanja. Lakše i češće komuniciraju putem interneta i društvenih mreža na koje se danas premješta većina poslovne komunikacije. S lakoćom prate trendove, a istovremeno, iz ugla kupca mogu reći kakav pristup odgovara njihovoj generaciji i što je to što ih privlači kod određenog proizvoda. 

Odlični su timski radnici i lako se prilagođavaju novom radnom mjestu

Većina mladih želi da radi u timu. Navikli su se na grupni rad na školskim projektima, svjesni su važnosti networkinga zbog Facebooka, blogova i YouTube-a, a rad u timu znači veće šanse za uspjeh kod poslovnih klijenata. Takođe, ako im je to prvi posao, nemaju tovar loših iskustava s ranijih poslova i lakše se prilagođavaju pravilima poslodavca, koji ima priliku da ih oblikuje i od njih napravi kadar kakav je potreban njegovoj kompaniji. 

Na mladima svijet ostaje

Kada u kompaniji nema mladih ljudi koji će je jednog dana preuzeti, ona propada. Ulaganje u mlade zaposlene nije bacanje novca, posebno ako kompanija razvija njihove vještine i dugoročno ih priprema za upravljačke pozicije. 

Moj otac je često znao da govori da je svaki sledeći korak u životu najvažniji a, ako napraviš pogrešan, on će da poništi sve ranije načinjene. Ove riječi, priznajem, nisam ni razumjela, a ni shvatala ozbiljno, dok posle završenog  fakulteta nisam morala da odaberem posao kojim ću da se bavim.

            „U životu je dovoljno biti pametan samo dva puta: kad birate zanimanje i bračnog druga. Ko oba puta promaši, mora biti pametan cijelog života.“  Duško Radović je mnogo poetičnije objasnio koliko je važan izbor posla koji ćemo da radimo ako ne cio, onda bar veliki dio svog radnog vijeka.

            Nije lako, ali nije ni nemoguće.

Kako pronaći „match made in heaven“ kombinaciju?

Prva greška je kada kandidat šalje svoj CV na skoro sve dostupne konkurse. Baš kao i pri izboru životnog partnera, razmislite koji posao i kriterijumi su zaista za vas. Pa nije cilj udati/oženiti se po svaku cijenu (u 21. vijeku smo pobogu!).

Isto tako, ne možete svoje kvalifikacije slati na sve što naiđete. Kao što u potrazi za “onim pravim” ne idete sa vizitkom u ruci i svima koji vam upute osmijeh dijelite svoj broj, tako i ne klikćete nepromišljeno na dostupne oglase. Realno je da strpljivo čekate, nekada duže, nekada kraće, da na pravi način odgovorite na priliku koja je baš za vas.

Čak i ako dobijete posao koji nije za vas, ako je poslodavac zadovoljan, a vi niste, živite u „braku bez ljubavi“ i dugoročno to nezadovoljstvo može da se prelije i na druge životne aspekte. U obrnutom slučaju (poslodavac nezadovoljan, vi oduševljeni), računi su čistiji, ali ste vi vjerovatno ostali bez posla.

Kao što na prvom dejtu priču o sebi prilagodite drugoj strani, tako isto i CV prilagodite poslodavcu.  CV pišite istim principom, samo i isključivo ono što bi trenutnog poslodavca moglo da zanima. Sve ostalo zadržite za sebe.

Bolje dobar razvod nego loš brak

Ako ste mislili da ste pronašli odličan posao, koji  vam odgovara i u kom uživate pa se poslije nekoliko mjeseci / godina „predomislite“, to je ok! Znate kako kažu, bolje dobar razvod nego loš brak. Sasvim je u redu da vam se posao koji ste nekada voljeli, sada više ne dopada, bez obzira koji su razlozi, i da poželite da ga promijenite. Vremena se mijenjaju i prekvalifikacije ili samo promjena posla ne mora da bude nešto nezamislivo…

Poenta je da na posao gdje ćete provesti najmanje osam sati dnevno dolazite bez grča u stomaku, već sa osmjehom. Isto tako bi trebalo i da se vraćate kući.

„Jeci, ajde časkom mi skockaj CV, vidim da u onom dobrom hotelu traže radnike. Nakiti ga što više, opušteno.“

Svako ko se bavi ovim poslom ili bilo kojim drugim vezanim za pisanje, bar jednom se susreo sa ovom molbom prijatelja ili poznanika. Ljudi nekako pretpostavljaju da ako sarađuješ sa sajtom za zapošljavanje, po automatizmu znaš sve u vezi sa zapošljavanjem i predstavljanjem poslodavcu. A dar za pisanje će pomoći da sastaviš najbolji opis kandidata. To i nije daleko od istine, međutim, to nije dovoljno da CV bude kompletan i dobro urađen.

Elem, na internetu već postoje uputstva kako da se napiše CV, ali i pored toga ljudi imaju nedoumice i vrlo često prave greške. Evo i zašto.

CV nije običan formular – on je Vaša profesionalna lična karta

Profil kandidata sadrži strukturu, prazna polja koja je potrebno ispuniti. Zato obratite pažnju na nekoliko pravila:

1. Nemojte da izmišljate, pretjerujete i da ne upotrijebim grublju riječ – lažete i sebe i druge. Sve se da vrlo lako provjeriti na intervjuu, pa tako ako napišete da je engleski na naprednom nivou budite spremni da tokom razgovora poslodavac u sred ostalih pitanja uputi i pitanje na engleskom jeziku. Isto tako, ako vam je MS Office u potpunosti poznat, spremite se da to i dokažete putem testiranja na laptopu. Fraze poput: komunikativan, prijatan, timski igrač i slično nisu potrebne da bi se okitio CV, ako to niste bolje nemojte upisivati. Ukoliko jeste, napišite ali odmjereno i sa ukusom. Ukratko, budite iskreni.

2. Detalji oko prethodnog radnog mjesta i aktivnosti koje ste obavljali su OK ali ne pretjerujte sa njima. Sa druge strane, nemojte samo napisati da ste radili na sklapanju opreme u tri smjene i tu završiti, potrebno je ispričati malu priču o tome kako je izgledao prosječni radni dan. Naročito ako ste bili zaposleni u nekoj od poznatih kompanija u Vašem okruženju.

3. Slika treba da bude obična, bez pozadinskog pijeska sa ljetovanja, preširokog osmijeha, kapa i kačketa ili sunčanih naočara koje pokrivaju lice. Dobra rezolucija, okvir od vrata ili sredine vrata do tjemena i blagi osmijeh je sve što treba da se nađe na slici. Naravno, govorim o anfasu, nikako slika iz lijevog ili desnog profila, selfiji, žablje i ostale perspektive. Djevojke, zaboravite filtere i ostalo oruđe za uljepšavanje. U najmanju ruku izgledaćete neozbiljno ukoliko se osoba na slici i uživo ne mogu prepoznati.

4. Kada je CV gotov, korišćenjem alatke „Kreirajte .pdf verziju“ cio tekst pretvorite u jedan reprezentativan pdf fajl i odštampajte nekoliko komada. Bitno je da djeluje svedeno i pregledno, na jednoj i po stranici A4 formata, mada kažu stručnjaci da je i jedna stranica A4 formata sasvim dovoljna za dobar utisak. Što znači da ne pretjerujete u obimu, ono što želite recite što jasnije i konciznije.

5. I za kraj, ali ne najmanje važno – bez gramatičkih grešaka! Dakle, ni slučajno „NEZNAM“ da se napiše zajedno, zatim obratite pažnju na pravila u pisanju velikog slova i navodnika pogotovo kod naziva poslodavaca, škola, ulica i sl. Takođe, ukoliko možete koristite YU slova: š, đ, ž, č, ć, ona uvijek predstavljaju ukras koji olakšava čitanje tekstova.

P.S. Moram da spomenem jer se desi da kandidati zaborave, zato stavljam velika slova, obavezni podatak svakog CV-ja su KONTAKT TELEFON I KONTAKT MAIL.

Na stotinu različitih oglasa za posao, poslali ste isto toliko identičnih prijava. Matematika, čak i ona najrigoroznija, govori da bi bar pet poslodavaca trebalo da Vas pozove na razgovor za posao. Ali, nije Vas pozvao niko. Mnogi nisu ni razmotrili prijavu, niti vam obrazložili razlog zašto ste odbijeni.

Evo i zašto:

1. Traženje posla zahtijeva trud, a vi ga niste uložili.

Slanje velikog broja istih prijava na različite oglase nije pravi trud, već klasična copy/paste opcija bez razmišljanja i zalaganja. Vrijeme koje ste izdvojili za traženje posla mjeri se brzinom protoka interneta, ali bez nekog većeg truda. Ali, ako svakom oglasu posvetite pažnju i vrijeme, a potom svoju prijavu prilagodite uslovima svakog oglasa pojedinačno, to se onda može nazvati trudom. Istinski trud često bude nagrađen.

2. Prijavili ste se i na oglase za posao čije uslove ne ispunjavate.

Radiću bilo šta dok ne nađem bolji posao. Sve se može naučiti. Ako to „bilo šta“ podrazumijeva one poslove koje znate da radite, iako možda niste školovani za njih, onda to i ima nekog smisla. Ali ako ste moler, a konkurišete za posao poslastičara, samo zato što ste tri puta ispekli palačinke, onda nema čemu da se nadate. Stavite se na kratko u ulogu poslodavca i razmislite da li biste Vi primili takvog radnika. Realno, ne biste. Želja za radom i učenjem se svakako cijeni, ali da li stvarno neko misli da će biti primljen na neki posao ako ne zna da ga radi?!

3. Vjerovatno ni sami više ne znate gdje ste sve poslali prijave (i poslodavac to zna).

Manično slanje prijava za posao dovelo Vas je do toga da skoro ni za jedan oglas ne možete da se sjetite šta je poslodavac tražio, a šta nudio. Naravno, evidenciju poslatih prijava i linkova oglasa niste vodili.  Nekim čudom poslodavac Vas pozove a Vi ne možete da se sjetite nijednog razloga zašto želite baš taj posao, sem bazičnog da Vam je posao generalno potreban. Vjerujte, poslodavac će odmah prepoznati Vašu nesigurnost i neautentičnost i dobićete odgovor da će Vam se „javiti ukoliko prođete u naredni krug selekcije“. Ne očekujte poziv.

4. Zamislite pozovu Vas svuda gdje ste konkurisali.

Desi se čudo, i svih stotinu poslodavaca Vas pozove na razgovor za posao . Fizički nije moguće da stignete na sva mjesta,  te odlazite samo na nekoliko. Sami pravite selekciju, koju ste trebali da uradite odmah na početku. Za preostale poslodavce, Vi postajete osoba koja ih je prevarila i koja nikada više neće dobiti priliku, a poslodavci međusobno komentarišu kandidate. Da li želite reputaciju kandidata koji se ne pojavljuje na razgovorima? Nadam se da je odgovor odričan.